Pojam otpornosti

John i njegov najbolji prijatelj Gary odrasli su u siromašnoj gradskoj četvrti s visokom stopom kriminala. U dobi od deset godina obojica su iza sebe imala iskustvo višegodišnjih porodičnih  sukoba, što je rezultiralo roditeljskim razvodom braka. Ostatak detinjstva i mladalačku dob proveli su samo s majkom, a očeve su viđali prilično retko. U školi su obojica postizala slab uspeh. U srednjoj su školi prekinuli školovanje i često su imali posla s policijom. Tada su se njihovi putovi razdvojili. U dobi od 30 godina John je bio otac dvoje dece, s čijom majkom nikada nije zasnovao brak. Proveo je neko vreme u zatvoru, bio je nezaposlen i puno je pio. Za razliku od njega, Gary se vratio u srednju školu, izučio je automehaničarski zanat, upisao se na lokalni fakultet te je posle postao rukovodioc jedne benzinske pumpe i prodavnice rezervnih auto-delova. Bio je oženjen i otac dvoje dece, štedio je i kupio kuću. Bio je srećan, zdrav i dobro prilagođen.Postoje brojni podaci koji pokazuju kako okolinski rizici - siromaštvo, negativne porodične interakcije i roditeljska rastava braka, gubitak posla, duševna bolest i konzumiranje droga - predisponiraju dete za buduće probleme (Masten i Coatsworth, 1998.). 

Zbog čega je Gary prebrodio te teškoće i izašao iz njih bez posljedica? Novi dokazi o otpornosti - sposobnosti uspešnog prilagođavanja uprkos izloženosti različitim pretnjama razvoju - privlače sve veću pažnju, jer istraživači žele pronaći načine na koje mogu zaštititi mlade ljude od štetnih učinaka stresnih životnih uslova (Masten, 2001.). Taj interes potsaknut je rezultatima nekoliko dugotrajnih longitudinalnih istraživanja povezanosti životnih stresora u detinjstvu s kompetencijom i prilagođavanjem u adolescenciji i odrasloj dobi (Garmezy, 1993.; Rutter, 1987.; Werner i Smith, 2001.). U svakom od tih istraživanja pokazalo se kako su neki pojedinci bili zaštićeni od negativnih ishoda, dok su drugi imali trajne probleme. Čini se da četiri važna činioca pružaju zaštitu od štetnih učinaka stresnih životnih događaja. Razmotrimo ukratko svaki od tih činioca.

Lične  karakteristike 

Detetove biološki utemeljene karakteristike mogu smanjiti izloženost riziku ili dovesti do iskustava koja kompenzuju rane stresne događaje. Npr. intelektualne su sposobnosti zaštitni činioc. One povećavaju verojatnost detetovog uspeha u školi, koji pak neutralizuje uticaj stresnog porodičnog  života i dalje ojačava umne sposobnosti (Masten i sur., 1999.). Lično je značajna uloga temperamenta. Društvena deca i deca lakog temperamenta imaju posebnu sposobnost prilagođavanja na promene i izazivaju pozitivne reakcije drugih. Deca koja su emocionalno osetljiva i razdražljiva često dovode u iskušenje strpljivost ljudi oko sebe (Milgram i Palti, 1993.; Smith i Prior, 1995.). Npr. i John i Gary u detinjstvu su se nekoliko puta selili. John je svaki put postajao nervozan i ljut. Gary se, za razliku od toga, radovao sklapanju novih prijateljstava i istraživanju novih predela u komšiluku.



Topao odnos s roditeljem

 Blizak odnos s barem jednim roditeljem koji pruža ljubav i pomoć te uvodi red i organizaciju u detetov život, podstiče otpornost. Ali uočavate kako taj činioc ne zavisi od detetovih ličnih osobina. Decu koja su opuštena, društvena i sposobna nositi se s promenama lakše je odgajati i verovatnije će uživati u pozitivnim odnosima s roditeljima i drugim ljudima. Istodobno, neka deca mogu razviti privlačnije osobine kao rezultat roditeljske topline i pažnje (Smith i Prior, 1995.; Wymman i sur., 1999.).

Socijalna podrška izvan obitelji 

Osoba izvan detetove neposredne okoline, koja s detetom stvara poseban odnos - možda baka, deda, učiteljica ili blizak prijatelj - takođe može doprineti detetovoj otpornosti. Gary je u adolescenciji imao podršku svog dede, koji je pažljivo slušao o njegovim brigama i pomogao mu na konstruktivan način rešiti probleme. Garyjev deda imao je stabilan brak i posao i vešto se nosio sa stresorima. Stoga je Garyju bio dobar model učinkovitog suočavanja sa stresom (Zimmerman i Arunkumar, 1994.).

Snažna zajednica 

Mogućnost učestvovanja u životu zajednice, kod starije dece i adolescenata povećava verovatnoću prevladavanja nepovoljnih životnih okolnosti. Izvannastavne aktivnosti u školi, grupe mladih vernika, izviđači i druge organizacije podučavaju decu važnim socijalnim veštinama kao što su saradnja, vođstvo i doprinos dobrobiti drugih. Kako učesnici stiču te veštine, povećava im se samopouzdanje, samopoštovanje i odanost zajednici. Gary je kao student volontirao u humanitarnoj organizaciji Habitat for Humanity, učestvovajući u osiguravanju odgovarajućeg stanovanja za siromašne ljude u svojoj zajednici. Uključenost u zajednicu pružila mu je dodatne prilike za stvaranje značajnih odnosa s drugim ljudima, što je još više ojačalo njegovu otpornost (Seccombe, 2002.). Istraživanja otpornosti otkrivaju kompleksne povezanosti između nasleđa i okoline. Naoružani pozitivnim ličnim karakteristikama koje proizlaze iz urođenih osobina, povoljnih odgojnih iskustava ili obe te stvari, deca i adolescenti hvataju se u koštac sa stresnim situacijama kako bi smanjili njihove štetne učinke. Ipak, kada se nagomila veliki broj rizičnih činioca, veoma ih je teško prevladati (Quyen i sur., 1998.). Stoga se intervencijama moraju smanjiti rizici te ojačati odnosi u porodici, školi i zajednici koji mlade ljude štite od negativnih učinaka rizičnih činioca. To znači da se pažnja pridaje i osobi i njenoj okolini - ojačavaju se sposobnosti pojedinca i rešavaju prisutni problemi.