Život me stalno iskušava. Ponekad tiho, nečujno, a ponekad kao oluja koja hoće da iščupa sve iz korena. Nikada nisam imala čvrsto uporište, sigurno rame, vetar u leđa koji traje. Možda je to mana… a možda dar. Jer kad se nema na šta osloniti, oslanjaš se na sebe. I rasteš.
Life constantly tempts me. Sometimes quietly, silently, and sometimes like a storm that wants to uproot everything. I've never had a firm foothold, a sure shoulder, a constant tailwind. Maybe it's a flaw... or maybe it's a gift. Because when you have nothing to rely on, you rely on yourself. And you grow.
Slikanje me je uvek spašavalo. U boji sam nalazila ravnotežu. U liniji – smisao.
Painting has always saved me. I found balance in color. In a line - meaning.
Kao i u dugim šetnjama, kad stopala prate misli, a priroda ti tiho šapuće odgovore.
As in long walks, when your feet follow your thoughts, and nature quietly whispers answers to you.
Zahvalna sam na talentu, ne kao na nečemu datom, već kao na semenu koje klija samo ako mu daješ pažnju, posvećenost, veru.
I am grateful for talent, not as something given, but as a seed that germinates only if you give it attention, commitment, faith
Nekome je oslonac čovek. Meni je oslonac stvaranje. I to je sasvim dovoljno da se ide dalje.
Someone's support is a person. Creation is my support. And that is quite enough to move on.
Pozdrav od Anke vragolanke.
Greetings from Anka vregolana!
beautiful :D
Thank you my friend!🇯🇵